U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Izazov na dvoboj
Ja, Marko Francišković, rođen 1970. u Karlovcu, upućujem javni izazov na dvoboj:
1. Andreju Plenkoviću, predsjedniku Vlade RH
2. Zoranu Milanoviću, predsjedniku RH
Vrsta, pravila i uvjeti dvoboja
1. Andrej Plenković izaziva se na dvoboj u košarci
1. Andrej Plenković izaziva se na dvoboj u košarci, jedan na jedan, tzv. “hakl”, do 21 poena, trica vrijedi dva poena, na tri dobivene utakmice i 5 minuta odmora između svake igre. Također, nudim u svakoj utakmici početnih 10:0 za Plenkovića. Ukoliko izgubim dvoboj prihvaćam krivnju za sve navode iz DORH-ove optužnice bez obzira na nedostatak dokaza. Ukoliko, ako Bog da, dobijem dvoboj, onda DORH povlači optužnicu i odustaje od svakog daljnjeg progona i postupka protiv mene.
Također, a to vrijedi za bilo koji ishod dvoboja, nemam se namjeru gurati i nametati se na poziciju Andreja Plenkovića. Neka mu je jer pozicija vlasti koju sad obnaša mu je najveća kazna, samo on u svojoj opijenosti ne može to uvidjeti. Moje je bilo da opominjem i upozoravam i to sam radio. Nije se htjelo slušati. Glave su se okretale, uši zatvarale, a srca ostajala kamena, mrtva. Narodu su, u velikoj većini, draže laži i bezbožništvo pa dok se narod ne promijeni, ni stanje mu se neće promijeniti. Što se mene tiče, neka RH Titanik potone skupa sa svojim kapetanom. Opominjao sam kuda se plovi, a sad je gotovo, RH Titanik je udario u ledeni brijeg i nezaustavljivo ide na dno, u nestanak s horizonta. Isto vrijedi za cijeli Zapad i pripadnu civilizaciju koja je planski dovedena u kolaps i sunovrat.
Zapad i pripadni bijeli narodi su na putu uništenja i nestanka s ciljem izgradnje Novog svjetskog poretka na ruševinama postojećeg poretka. Poput Feniksa iz pepela svjetskog rata i kaosa planira se uvesti red i uzdići Novi svjetski poredak. U biti, novi i ekstremniji oblik porobljavanja čovječanstva kroz transhumanizam, umjetnu inteligenciju (AI), 5 i 6G umreženosti, “pametnih gradova” (tj. pametnih zatvora/logora), itd.
Poput Titanika, proces civilizacijskog potonuća kreće relativno lagano, polako ubrzavajući tako da će većina ignorirati istinu nezaustavljive havarije i nastaviti živjeti u poricanju stvarnosti jer nemaju duhovni kapacitet za suočavanje sa istinom postojanja organiziranog zla.
Neka im bude tako, njihova odluka, njihov izbor i za ovaj i za idući svijet.
Dakle, neka Andrej Plenković nastavi kormilariti RH Titanikom. Ja, ako Bog da, želim biti uz obitelj, napustiti RH Titanik i u miru gledati ovo što je određeno da bude. Tek nakon potonuća RH Titanika vidjet ćemo što i kako dalje u borbi na Allahovom putu. U tom smislu nema govora o predaji i odustajanju od borbe sve do smrti ili pobjede, ako Bog da.
2. Zoran Milanović izaziva se na dvoboj u boksu
2. Zoran Milanović izaziva se na dvoboj u boksu, u ringu i s rukavicama, bez zaštitne kacige, goli do pojasa. Nema rundi i vremenskog ograničenja. Ulazi se u ring i borba traje do pobjede jednog i poraza drugog borca. “Two men enter, one man leaves.”
Drugi izazov je ujedno dodatni “osigurač” RH režimu pa ukoliko pobijedim u prvom, a izgubim u drugom dvoboju, onda vrijedi sve kao za prvi dvoboj po pitanju DORH-a i optužnice i procesa. Drugi dvoboj, boksački, odvio bi se sat vremena nakon završetka prvog.
Mjesto i vrijeme dvoboja
“Arena” Zagreb i to što prije, bez odgađanja i odugovlačenja. Ako se hoće, sve se može organizirati u 48 sati bez problema. Tko traži izliku za bježanje i skrivanje, taj će je naći. Ulaznice i TV prava se naplaćuju, a prihodi idu u humanitarne svrhe prema dogovoru svih sudionika.
OBRAZLOŽENJE
Da bude jasno, nisam naivan i ne očekujem da Andrej Plenković i Zoran Milanović prihvate ponuđeni izazov na dvoboj. Naprotiv, nema realne šanse da pristanu na borbu jer znam da su slabići, kukavice, beskarakterni razmaženi mamini i tatini sinovi kojima je sve u životu bilo servirano i pripremljeno. Nikad oni nisu ušli u neizvjesnost borbe, nikad nisu imali unutarnje snage i hrabrosti ući u ravnopravnu i poštenu bitku. Stoga nema osnove da će to napraviti sad, a čak kad bi i htjeli, ne mogu, ne smiju, jer nisu slobodni i suvereni ljudi nego moraju biti pokorni onima koji su ih postavili na pozicije na kojima jesu. Nemaju oni plemenitosti, viteštva, časti, dostojanstva. Nemaju živo i hrabro srce niti su ga ikad imali pa bi izlazak na dvoboj bio protivan cijelom njihovom biću. Zašto onda sve ovo? Čemu uopće nuditi izazov na dvoboj? Koji je smisao i svrha? Najkraće rečeno, to je dio mojeg psihološkog rata, dio moje borbe na Allahovom putu.
To je moj džihad, to je hrvatski džihad, to je džihad u najboljem smislu te riječi i tog pojma. Ipak, krenimo redom probati detaljnije objasniti ideju ovog izazova na dvoboj pa da time ujedno dođemo i do željenog učinka, ako Bog da.
Cijeli proces protiv mene, uhićenje, zatvaranje, medijska i društvena izolacija, odvajanje od obitelji, sve je to provedeno, a i dalje se provodi, po neposrednim direktivama Andreja Plenkovića. Kompletno RH pravosuđe i pripadni DORH su jedna loša predstava, farsa koja prelazi u grotesku, a moj slučaj sam po sebi nepobitni je dokaz da je tome tako. I to je već sad neizbrisiv povijesni podatak koji vrijeme samo još više naglašava.
Stoga, režimu i režimskim prvacima nema vađenja na pravne procedure i propise, na zakone i imaginarnu “pravnu državu”. Sve je to fikcija i ne pristajem sudjelovati u kolektivnom igrokazu licemjerja i prenemaganja. Konačno, ovo je loša i dosadna predstava. Zato nudim bolju i zanimljiviju predstavu, pogotovo za široke narodne mase koje vole igre čak i kad nema kruha.
Upravo u tom kontekstu objavljeni izazov na dvoboj je u funkciji djelovanja na poništenju kolektivne nakaradnosti i dio je psihološkog rata s moje strane protiv psihološkog rata koji se intenzivno provodi nad narodom od strane svjetskih centara moći poput instituta Tavistock i ostalih organizacija zla. Andrej Plenković i Zoran Milanović dobili su svoje uloge koje izvode vjerno služeći agendi zla. Jedan od glavnih ciljeva njihove prestave i fingiranog sukoba je raspamećivanje naroda, stvaranje malodušja, izgubljenosti, demoralizacije i odustajanja od borbe za dobro i lijepo.
Moj nastup i govor na Trgu bana Jelačića od 20.11.2021. u jednom kratkom trenu poništio je upravo to djelovanje i pokazalo se da ima izlaza, da se može, da borba ima smisla ali ako znamo za koga i za što se borimo, ako smo vjerni i pokorni Gospodaru svjetova. Poruka koju sam izrekao i poslao u prostor postigla je učinak i to je bio šok za režim i režimske ispostave koje glume opoziciju. Šok je izazvao stres i to je pokrenulo proces moje neutralizacije uhićenjem i zatvaranjem.
Ušao sam u njihov kontrolirani sustav, u njihovu organizaciju otpora i prosvjeda i u tih nekoliko minuta mog nastupa izgubili su kontrolu. To ih je izbezumilo jer u svojoj oholosti i umišljenosti nisu očekivali da može biti drugačije nego kako oni to žele. Pripremio sam i proveo uspješnu operaciju psihološkog rata i ostvario taktičku i, još važnije, stratešku pobjedu. Taktička pobjeda je ostvarena na Trgu bana Jelačića, a strateška je ostvarena ovih procesom protiv mene, a kojim sam već sad moralni i povijesni pobjednik nad režimom.
Zato, razumijevajući prije navedeno, samim postojanjem i plasiranjem u puni prostor ovog izazova u dvoboj Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića, njihova predstava i uloga u psihološkom ratu protiv naroda, sad po aikido principu biva preusmjerena njima natrag u lice i to na način prikladan mojim trenutnim okolnostima i mogućnostima.
Izazov na dvoboj novi je neočekivani potez mojeg psihološkog ratnog djelovanja kojim na subliminalnoj razini u svijesti naroda naizbrisivo ugrađujem percepciju slabosti i inferiornosti Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića u odnosu na mene makar bio zatvoren i ugnjetavan.
U društvenoj percepciji, svjesno i nesvjesno, odbijanjem izlaska na dvoboj oni priznaju poraz i iskazuju slabost u odnosu na onoga koga su upravo oni, svojim progonom potaknutim strahom, označili kao glavnu i jedinu realnu prijetnju ovom režimu i cijelom bezbožnom sustavu.
Sve je još više naglašeno kad se u opisanu jednadžbu ukalkulira da sam zatvoren, u Remetincu, u teškim i izrazito neugodnim okolnostima zatvorskog života. Svakodnevna borba za preživljavanje, odvojen od svih komoditeta normalnog života u jednom teško opisivom okruženju onome tko nije proživio zatvor i zatvorenike. Na drugoj strani oni s u svemu privilegirani, maženi, paženi i podupirani cijelim pratećim sustavom. I opet su slabiji i opet su nesposobni prihvatiti izazov i muški izaći na dvoboj.
Također, možda i važnije, unutar internih režimskih krugova njihovo iskazivanje slabosti daje krila i potiče ambicije njima sličnima kojima su okruženi i koji samo čekaju pravu priliku da se uspnu na vrh hijenskog čopora. Sotonino kraljevstvo na Zemlji je podijeljeno po svojoj zloj naravi pa iskorištavam tu podijeljenost.
U ovoj operaciji psihološkog djelovanja riječ je i o moći vizualizacije, imaginacije i stvaranja mita, pokretanje legende, a za navedeno ovakvo djelovanje je posve dovoljno kao što je jedna pahulja dovoljna da pokrene razarajuću lavinu. Uz ostalo, to je moć pera, kalema, pisanja i napisanog. Sve je dodatno poduprto knjigama koje su napisane i objavljene pa onda i ova pisana ili izgovorena riječ ima bitno veću težinu i doseg.
DRŽAVOTVORNI PROGRAM
ZATVORSKI DNEVNIK
KRATKE PRIČE
ZBIRKA POEZIJE
LJUBAVNI PUTOPIS
Slikoviti primjer fikcije u funkciji psihološkog djelovanja trebao bi približiti ideju i o čemu se radi i kako funkcionira opisani princip. Pažljivo i koncentrirano čitajte ili slušajte i u mašti simulirajte slike i zvuk koji se opisuju i spominju u narednim rečenicama:
Ovo bi mogao biti izvadak iz romana ili filmskog scenarija, a u kojem se kao fikcija u stilu npr. “Igre gladi” ili “Bijeg iz New Yorka” odigrava priča gdje se izazov političkog zatvorenika upućen predsjedniku, na kraju radnje, kao klimaks, ipak prihvaća i događa se toliko željena, očekivana i kroz radnju pripremana borba.
… “Arena” je ispunjena do zadnjeg mjesta, a najmanje još toliko ljudi je ostalo izvan, natisnuti uokolo “Arene” pa da se spriječe incidenti brzinski su postavljeni veliki video zidovi na kamionima. Lokali i kafići su popunjeni po cijelom Zagrebu, a tako je i u svih ostalim hrvatskim gradovima.
Kladionice bilježe rekordne uplate i interes, a koeficijenti su sve primamljiviji kockarima ovisnim o adrenalinu rizika gubitka i dobitka. Svi su, kao u najboljim danima nogometne manije, zaboravili nestašice hrane i energenata, redukcije struje i nagomilani otpad po ulicama gradova. Sad postoji samo boksački meč kakav još nikada nije viđen. Osjeća se velika napetost, nervoza, uzbuđenost čak i jednog erotskog oblika. Najviše od svega, očekuje se krv. “There will be blood”. Cijeli život mase su na ovo naučene, pripremane, odgajane i sad se sve to fokusiralo u boksački meč iz snova. Društvo je doslovno programirano za ovakve stvari i sad je, spletom nemogućih okolnosti, došlo do upada u program, do hakiranja kontrole i hipnoze te preuzimanja kontrole nad zombiziranom masom.
Nabrijana i mirisom krvi pomalo već izluđena masa očekuje dolazak boraca i početak meča. Uz svjetlosne efekte i konfete, prvo se pojavljuje izazivač… U ogrtaču s velikim znakom lava u šesterokutu, s lisicama na rukama i lancima na nogama, u pratnji pravosudne policije.
Na razglasu odjekuje pjesma “Ljubav se ne trži.”
“Ljubav se ne trži niti ne kupuje, Ljubav se ne trži niti ne kupuje,
Ko ljubiti ne zna, ko ljubiti ne zna, šej nek se ne hapljuje.
Ljubav ne raspari žbiri ni žandari, Ljubav ne raspari žbiri ni žandari,
Žbiri ni žandari, Žbiri ni žandari, (šej) niti poglavari
Žbiri ni žandari, Žbiri ni žandari, (šej) niti poglavari.”
“U crvenom kutu, direktno iz Remetinca, metar devedeset i jedan, devedeset četiri kilograma, iz društva ubojica, razbojnika, lopova, prevaranata, narkomana, klošara, luđaka i manijakaaaaa… Dolazi izazivač, Marko “Terorist” Francišković”!
– galami najavljivač u najboljoj maniri Las Vegasa i Dok King vođenog spektakla. Publika je u ekstazi čiji je vrhunac kad u ringu pravosudna policija skida lisice i lance. Izazivač skida sa sebe zeleni ogrtač i pozdravlja publiku istovremeno dajući na uvid atletski isklesano tijelo, napeto, eksplozivno i spremno za borbu do pobjede. Svjetina je oduševljena. Osjeća da bi mogla utažiti svoju žeđ za krvlju. Cijela “Arena” se doslovno trese i vibrira od masovne usklađene frekvencije ne samo glasnica, nego i otkucaja srca. Sve udara, sve se trese… Odor znoja sve skupa kao da opija svojim feromonskim i testosteronskim narkotičkim efektima…
Sustav je izdresirao ljude da ovako funkcioniraju i da su ovisni o ovakvim spektaklima i da im je to doslovno smisao života. Sad to radi protiv sustava, sve se vraća natrag…
Zbog ugrađene površnosti dovoljna je samo fikcijska imaginativna slika mene kao izazivača dovedenog iz zatvora, utreniranog, mišićavog, snažnog, spremnog, s “pločicama” na trbuhu, brzog i izdržljivog. Samo fikcija dvoboja i borbe je dovoljna jer je sama za sebe u temeljnim postavkama izvučena iz stvarnosti te ugrađena u fiktivnu radnju. Posebno mjesto ima stvarna slika i prilika Zorana Milanovića s mlitavom trbušinom, nakupinama sala, mlohavim prsima koja traže “muški grudnjak” za stabilizaciju vibracija, podbuhao s podbratkom kao u žabe, spor, trom, nespretan i nikakav u atletskom smislu. Sama komparacija te dvije slike i ugradnja istih u fiktivnu radnju kreira pobjedu u ovoj operaciji psihološkog rata. Na neki način dvoboj kao da se stvarno odigrao… Pogotovo je to potencirano u današnjem modernom društvu navučenog i ovisnog o društveni mrežama i cijelu pripadnu virtualnu dimenziju. Granice virtualnog i stvarnog su namjerno zamućene i poremećene te ovom psihološkom operacijom koristim spomenuto činjenično stanje.
Na prvi pogled, i posve ispravno i legitimno, ovaj moj izazov na dvoboj upućen Andreju Plenkoviću i Zoranu Milanoviću ima istaknutu dimenziju površnosti, antiintelektualnosti, banalnosti, ali ispod površine, u nutrini skriva se “virus” konstruiran i prilagođen da hakira sustav na svim razinama.
A sad nešto sasvim drugačije…
4 jahača
Dolazi oluja zadnjeg svjetskog rata,
Krenula je kad je brat ubio brata,
Čovječe, iskoristi ovo malo vremena,
Glad, bolest i smrt kucaju na vrata…
Nitko ne očekuje poeziju u formi perzijske rubaije…
Isto tako, ovo je jedan namjerno naglašen tjelesni, tj. materijalistički pristup, ali u cilju olakšanog pristupanja i ulaska u materijalističku svijest modernog čovjeka i društva. Koristi se oružje neprijatelja da bi se neprijatelja pobijedilo, ako Bog da.
Za kraj, RH Titanik metafora prikladna je i zbog poveznice sviranja orkestra na palubi broda koji nepovratno tone. Imaginativni spektakl dvoboja u “Areni” dok se cijeli sustav nepovratno raspada i nestaje replicira i reciklira i tu sliku koja je kroz popularnu kulturu ugrađena u svijest društva.
Još kad bi se iz fikcije prešlo u stvarnost i kad bi se borba u “Areni” za pravo odigrala, gdje bi bio kraj narodnom veselju i oduševljenju…
Gospodaru, molim Te podari mi snagu, hrabrost, izdržljivost i mudrost u borbi na Tvom putu.
Gospodaru, molim Te utjeraj strah u srce neprijatelja, unesi pomutnju u njihove redove, neka upadnu u vlastite spletke, a otrovne strelice koje ispaljuju prema meni neka im se vrate natrag.
Gospodaru, smiluj mi se, oprosti grijehe i dovedi u Svoju blizinu.
Gospodaru, neka bude Tvoja volja jer Ti najbolje znaš što je najbolje za mene i sve nas.
Gospodaru, hvala Ti na svemu…
U Zagrebu, 21.06.2022. Marko Francišković
DODATAK
Banovina Horosan u svijet iznosi prijedlog uređenja međunarodnih odnosa u domeni ratnog prava i propisa. Radi se o ideji da, ako već nema alternative nego objaviti i pokrenuti rat, da to bude izvedeno i dogovoreno na slijedeći način:
1) Model 1+100 protiv 1+100. To znači da lider (kralj, sultan, predsjednik, poglavica, itd, svejedno koja titula) jedne strane sa svojih probranih stotinu ratnika izlazi na megdan lideru druge strane s njegovih stotinu probranih ratnika
2) Bitka se odvija na dogovorenom mjestu izabranog sportskog stadiona. Toga barem ima posvuda. Stadion se adaptira i pripremi za bitku izgradnjom ovalnog zida i pripremom tla od utabane zemlje.
3) Dvije vojske su postavljene jedna nasuprot drugoj poput šahovskih figura i na određeni znak (audio-vizualni) kreće bitka i vodi se dok jedna strana ne prizna poraz ili je mrtva.
4) Smije se koristiti samo hladno oružje te štitovi i oklopi. Samostreli, luk i strijele, praćke i ostale mehaničke naprave kinetičkog djelovanja nisu dozvoljene. Svaka strana sama proizvodi ili nabavlja (kupuje, naručuje) svoje oružje, štitove i oklope te se sve pregledava neposredno prije bitke i provjerava da nema narušavanja propisa. Bilo kakva elektronika, vanjskom energijom pokretani egzoskeleti i slične naprave nisu dozvoljeni.
5) Prije početka i u sklopu dogovaranja bitke definira se oko čega se bitka (tj. rat) vodi i što pobjednik dobiva, a što poraženi gubi.
OBJAŠNJENJE IDEJE
Umjesto da se troši novac i energija na velike i skupe vojske sa silnom opremom, ovime se sve svodi na zanemarivu investiciju. Još važnije, izbjegava se masovno ubijanje i razaranje, a pogotovo se ovime čuva civilna populacija koja je obično i najveća žrtva u ratovima (posebno modernim ratovima). Možda i najvažnije je to što lider sam neposredno mora sudjelovati u ratu i izlaže svoj život u opasnost. Time se svaki lider treba dobro upitati i promisliti ima li rat smisla i potrebe. Nema više olakog pokretanja rata u kojem su poglavari zaštićeni i sigurni, a u smrt šalju “topovsko meso”. Npr. rat Rusije i Ukrajine. Da se ovako moralo riješiti spor oko teritorija, bi li Putin pokrenuo rat? Bi li Zelenski pružao otpor? U svakom slučaju i van svake sumnje je da bi to bilo bolje za sve, i Rusiju, i Ukrajinu, a i cijeli svijet. Ne bi bilo ovog ubijanja i razaranja kojem se ne nazire kraj. Ili, još bolji primjer, Izrael i sukob sa svima u okruženju. Izrael, tj. cionistički Židovi, tvrde da im zemlja pripada po Božjem određenju. Odlično, onda će po tom istom određenju u dogovorenim bitkama 1+100 sve neprijatelje poraziti i zauzeti cijeli teritorij tzv. Velikog Izraela od Nila do Eufrata. Ili neće, ako Bog da…
nema se ovdje STO dodati nego tko ima oci neka čita i tko ima uši neka sluša
SVE JE NAPISANO 💝💝💝👍👍👍
Pingback: Marko Francišković – Izazivam Plenkovića i Milanovića na dvoboj – epoha