Marko Francišković: U nadolazećoj borbi svatko će imati priliku izabrati stranu, određujući svoju vječnost tim izborom (intervju, 2013. g.)

Dobar dan, Marko! Za početak, razgovarajmo o temeljnom pitanju. Kako doživljavate suvremeni svjetski poredak? Je li pravedan i pošten? Ako jest, zašto? Ako nije, kako bi ga trebalo promijeniti?

Najbolji opis današnjeg svjetskog poretka je ovaj: dijaboličan je do srži. Naravno, što god dolazi od đavla, ne može biti pošteno i pravedno prema čovjeku. Ako to shvatite, tada znate i kako promijeniti ovu situaciju i znate da postoji samo jedan put – uzak, ali jedini. Kao što je rekao Dostojevski: „Bez Boga, sve je dopušteno“.

Sada je, naravno, glavno pitanje kako biti na pravoj strani, na strani Boga, kako ne podlegnuti lažnim bogovima i svim iskušenjima od Oca laži. Ovo je odlučujuća bitka, a bojno polje istovremeno se nalazi u svakome od nas i u svakoj pojedinačnoj zemlji na svijetu.

Tako se izbor između dobra i zla mora donijeti na obje razine istovremeno – pojedinačno i kolektivno – potrebno je određeno usklađivanje. Samo na ovaj način čovječanstvo može imati nadu za bolji svijet i pravedniji svjetski poredak – ne savršeni „raj na Zemlji“, već svijet koji je na Pravom putu. Sada se, bez sumnje, svijet kreće prema potpunom uništenju; predao se zlu i već možemo vidjeti „plodove pakla“. Umjesto „kako na Nebu, tako i na Zemlji“, naša situacija je: „kako u Paklu, tako i na Zemlji”.

Da bi mogli bolje razumjeti o čemu govorim, ako vam se sada čini previše apstraktno, čak je i sam proces nametanja genetski modificiranih organizama svijetu dovoljan dokaz stvaranja pakla na Zemlji – ako znate osnove biologije i sve činjenice povezane s ovom općom promocijom GMO-a, kao i svih drugih genetskih eksperimenata i praksi. Ovo čak nije ni stvar profita; korist ovdje služi samo kao instrument ljudi kao slugu globalnog sustava. To je čisto zlo koje se manifestira kroz neposredno okruženje globalnih banaka i korporacija, kao i kroz njihove marionete vlade gdje su, naravno, Sjedinjene Države najjača od tih marioneta.

Prava tragedija čovječanstva je da su ljudi toliko zaslijepljeni svojom privremenom moći i bogatstvom da postaju kratkovidni i ne shvaćaju da je to njihova smrtna presuda, za koju su sami krivi. Zlo ih je zaslijepilo i sada su slijepi koji vode slijepe, a svi su osuđeni na pad u jamu.

Smatrate li da je američka globalna hegemonija štetna ili korisna za narode svijeta? Što određuje tu hegemoniju: vojna moć, prevlast američke kulture u svijetu, financijski i ekonomski čimbenici?

Naravno, američka svjetska hegemonija štetna je za svijet, kao i svaka druga hegemonija. Moramo biti fundamentalni po ovom pitanju i isključiti hegemoniju bilo koje vrste.
Na drugi dio pitanja, koji je iznimno važan, odgovorio sam prije nekoliko godina u svojoj knjizi, opisujući kako su ovi čimbenici međusobno povezani i kako sve to funkcionira, ne samo u SAD-u, nego i u bilo kojoj drugoj državi, bez obzira na to je li ona hegemon ili nije.

Zamislite koncentrične krugove, a duhovni svijet kao njihovu središnju točku; sve se temelji na toj duhovnoj osnovi, koja može biti dobra ili loša, ali u svakom slučaju služi kao polazište za sve. Čak i ako se smatrate ateistom, i taj ateizam određen je vašim duhovnim središtem, htjeli vi to priznati ili ne. Prvi krug, najbliži duhovnom središtu, jest sfera kulture. Sama riječ „kultura“ daje nam nagovještaj, jer govorimo o specifičnom “kultu”, a kult je nešto što izravno ovisi o duhovnosti. Nakon toga, sljedeći krugovi političke sfere koji dolaze kao politika kulture – samo su proširenje kulturalnih temelja: vojna moć, ekonomska moć i financijska moć su tek širi aspekti političkog kruga – širi krugovi koji proizlaze jedan iz drugoga. A ima jedan krug koji povezuje sve te krugove i povezuje središte s periferijom – novac.

Da biste razumjeli kako novac povezuje sve te krugove, morate znati stvarnu definiciju novca. Novac je „broj s imenom“, što pokazuje isključivo dvostruku prirodu novca, koji je istodobno i broj i ime, matematika i povijest – pa možete razumjeti zašto je novac istodobno prisutan u središtu duhovne, kulturne, političke ili ekonomske sfere i na rubovima ove zamišljene slike organizirane društvene strukture ljudskog društva.

Znajući i razumijevajući ovo, onda možemo shvatiti koliko je važan položaj onih koji danas proizvode i distribuiraju novac. Ako ste zauzeli tu poziciju, onda kontrolirate sve i svakoga, iznad države ste, a svi politički igrači slušaju vas i ovise o vama.

Apsurdnost takozvanih „kreditnih rejtinga“ odličan je primjer onoga što pokušavam objasniti; države drhte pred nekakvim nejasnim organizacijama i njihovim odlukama. Tko se bavi proizvodnjom i distribucijom novca u modernom svijetu? Ne suverene države, već privatne oligarhijske strukture, i ovdje se otvara zajednički pogled na rješenje problema mira i čovječanstva. Suverenitet nacionalnih država treba se očuvati i one bi ponovno trebale dobiti pravo izdavanja i distribucije valute bez kamate. Ovo je toliko važno da se mora ponoviti: valuta bez kamata!

Ako novac služi čovjeku kao alat koji mu pomaže, poput bilo kojeg drugog alata, onda nema potrebe za kamatom. Ali ako je cilj porobiti čovjeka novcem, tada je kamata nužna kako bi se to ropstvo osiguralo. Vlada koja doista djeluje u interesu svog naroda izdavat će i distribuirati novac bez kamate. Tako je jednostavno tako.

Ovo je rješenje problema, ali, naravno, skriveni vladari novca ne žele izgubiti moć koju su stekli, i moraju biti uklonjeni s tih pozicija, baš kao što je to učinio Isus Krist ispred jeruzalemskog hrama prije nekih 2000 godina. Oni ne razumiju nikakav drugi jezik osim jezika sile. Pružiti im bilo kakvo opravdanje čisto je gubljenje energije i vremena; samo gola sila, i ništa drugo, može poslužiti u ovoj borbi za cijelo čovječanstvo.

Koja se država ili skupina država, društvenih ili političkih snaga, može suprotstaviti američkoj hegemoniji?

U načelu, bilo koja država ili skupina država, društvenih i političkih snaga mogu se, i trebale bi se suprotstaviti američkoj hegemoniji. Ako to ne učine, biti će osuđene na ropstvo pod takozvanim Novim svjetskim poretkom. Ali, da budemo potpuno precizni, borba protiv hegemonije trebala bi biti usmjerena ne samo na američku, već i na bilo koji drugi oblik hegemonije, bez obzira na to tko pokušava nametnuti svoju dominaciju.

Nažalost, u vezi s tim moram reći da Rusija ne ispunjava nade u suprotstavljanju američkom/NATO imperijalizmu – prije svega mislim na ulogu Rusije u napadu na Libiju i njenom izdajničkom glasu u Vijeću sigurnosti UN-a. To je bilo potpuno protivno interesima ruskog naroda i svih nacionalnih država, i svi trenutni problemi u Siriji mogli su se izbjeći da nije bilo tog poteza od strane Rusije – tog glasanja za NATO intervenciju i ratni zločin koji je bio suprotan svakoj logici i po svim osnovama. Rusija je time postala sudionik u tim akcijama.

Prije toga, smatrao sam Rusiju stvarnom opozicijom Novom svjetskom poretku, dozvoljavajući mogućnost nenamjernosti Putinovih prethodnih pogrešaka u vođenju unutarnje politike. Jedan od njegovih problema  bio je (i ostao) isti onaj problem novca – a to je novac s kamatom. Ali nakon njegovog poteza u vezi Libije, više ne mogu pronaći nikakvu stratešku razliku između Rusije i Amerike. Čini se da služe istog suverena, samo igrajući različite uloge. To može djelovati pregrubo prema Rusiji, ali, kako kažu, „po plodovima njihovim ćete ih prepoznati“ – ti „plodovi“ su u ovom slučaju jasni. Libija i Gaddafi bili su izdani bez ikakvog ozbiljnog razloga. Nitko ne može tvrditi da je Rusija bila prisiljena na to, jer sve što se od nje tražilo bilo je – staviti veto na imperijalističku rezoluciju koju su predložile Sjedinjene Američke Države – ali Rusija ju je podržala, što je postalo smrtna presuda za Gaddafija i, istodobno, svojevrsno samoubojstvo Rusije; u najmanju ruku. Rusija si je pucala u nogu i time ostala osakaćena.

Imajući to na umu, ono što se događa u Siriji, nažalost, stvara vrlo lošu situaciju za Rusiju na strateškoj razini, jer je propustila priliku preuzeti inicijativu u vezi s imperijalističkim trendovima SAD-a/NATO-a i sada pasivno reagira na akcije neprijatelja. Umjesto da zaštiti Libiju s Gadafijem i tako si osigura uporište duboko u Africi, Rusija je sada prisiljena bojati se svojih susjeda i strahovati od strateškog pritiska koji vrše snage SAD-a/NATO-a i njihovi posrednici – a da ne spominjem dugogodišnji problem s Kinom, koji će se, prije ili kasnije, neizbježno manifestirati na mnogim razinama: povijesnoj, kulturnoj, demografskoj, ekološkoj, ekonomskoj itd.

Što mislite o idejama globalizma, „Jedne svjetske vlade“?

Mislim da je odgovor na ovo pitanje očit iz mojih prethodnih odgovora – smatram ideju globalizma i jedne svjetske vlade potpuno neprihvatljivom u bilo kojem obliku. Dovoljno je reći da prihvatiti jednu svjetsku vladu znači odbaciti Boga, a odbaciti Boga znači odreći se slobode i prihvatiti ropstvo. Jer, ako nismo stvoreni na sliku i priliku Božju, onda nismo ništa više od životinja i moramo prihvatiti takvo postupanje prema nama. Čak je i Voltaire razumio da je Bog neophodan u svakoj želji za slobodu kada je rekao: „Da Bog ne postoji, trebalo bi ga izmisliti“. Ne postoji srednja pozicija, „Ne možete služiti dvojici gospodara“, kako kaže Biblija.

Kako razumijete ideju multipolarnog svjetskog poretka? Što za vas znači multipolarnost?

Ne sviđa mi se ideja multipolarnog svijeta, i objasnit ću zašto. Prvo, što znači ta „multipolarnost“? Zašto bi čovječanstvu trebala bilo kakva polarizacija osim one između dobra i zla? Na ovom svijetu postoje samo dva pola: ili ste s Bogom, ili niste. I nema mjesta za druge polove. Vrlo je jednostavno.

Štoviše, ideja multipolarnog svijeta čini mi se poput ideje mafije s više donova – trenutno postoji jedan dominantni don mafije (SAD), a alternativa koju nudi ova ideja multipolarnosti znači prihvaćanje više donova, nakon čega će današnji don izgubiti svoju dominantnu poziciju. Ne želim da donovi mafije vladaju nada mnom u bilo kojem obliku: mono, stereo ili multi. Želim biti slobodan čovjek i pripadati slobodnoj naciji, a iznad nacionalne države može stajati samo Bog, nitko drugi. Ovo bi trebalo jednako vrijediti za sve nacije svijeta, bez obzira na to koliko su velike ili jake.

Sve nacionalne države trebale bi biti u ravnopravnom položaju, ne bi smjelo biti privilegija koje su sada u određenom obliku dostupne Vijeću sigurnosti UN-a, što, u stvari, predstavlja legalizirani imperijalizam. Moja nacija ne treba skrbništvo, kao da smo mala djeca koja još nisu dorasla biti na istoj ravni s drugim nacijama, i to se odnosi na sve njih. Nikada neću prihvatiti i pokloniti se UN-u, baš kao što nikada neću prihvatiti okupaciju Hrvatske od strane EU/NATO-a kao zakonitu i legitimnu.

Ulazak Hrvatske u EU – prava je izdaja ovog kriminalnog režima, provedena izvan postojećih zakona i ustava, što ne bi bilo teško dokazati – no živimo u uvjetima tiranije i liberalne diktature, gdje je jedini zakon zakon sile. Kriminalni sustav provodi svoju volju bez obzira na zakone, i u tom smislu ne postoji značajna razlika između vladajuće moći EU-a i SAD-a; odsutnost poštivanja zakona – dok se taj isti zakon na sav glas proglašava obveznim – karakteristika je ove umiruće civilizacije, a bezakonje hrvatskih političke skupine izdajnika – je tek bezakonje slugu koji imitiraju svoje gospodare.

Kako razumijete ulogu svoje države u mogućem multipolarnom svjetskom sustavu? Što je važno za hrvatsku geopolitiku? Kakve odnose mislite da bi vaša zemlja trebala imati s Rusijom, SAD-om, europskim i balkanskim državama?

Vidim Hrvatsku isključivo kao neovisnu nacionalnu državu, bez obzira na to je li svijet multipolaran ili unipolaran. U svakom slučaju, Hrvatska može biti ili neovisna ili okupirana – po tom pitanju nema i nikada nije bilo kompromisa. Sloboda je apsolutan pojam; ili ste slobodni u punom smislu te riječi, ili uopće niste slobodni. Ne možete biti djelomično slobodni – to je samo drugi izraz za ropstvo, a ljudi vole zavaravati sami sebe i, kao robovi ili sluge, ne žele priznati surovu stvarnost izmišljajući takve nazive, protivno logici i razumu. U pravilu, to se radi kako bi se opravdala vlastita pasivnost, kukavičluk i nedostatak želje za borbom sa svim mogućim rizičnim posljedicama te borbe.

Trenutno je glavni cilj za hrvatsku geopolitiku – riješiti se ove izdajničke i kriminalne bande i osloboditi se okupacije EU/NATO-a. To je apsolutni prioritet; tek nakon toga možemo razmotriti druge geopolitičke poteze Hrvatske, koji bi ovisili o trenutačnoj lokalnoj i globalnoj situaciji na frontu oslobođenja od okupatorskih snaga.

Naravno, kao doista neovisna država, Hrvatska je vrlo zainteresirana za izgradnju dobrih odnosa s Rusijom na temelju međusobne koristi. Naša lokacija na obali Jadranskog mora – najbolji je put da Rusija dođe do Sredozemnog mora, i već samo s tom adut-kartom – svojim geopolitičkim položajem, Hrvatska može profitirati i uspjeti.

Pisao sam detaljno o tome, kao i o tome kako su dvije najveće europske nacije – Rusija i Njemačka – podijeljene relativno malim hrvatskim teritorijem. Samo zadržavanjem naše neovisnosti i državnosti možemo, u našem interesu, povezati Rusiju s Njemačkom i iskoristiti to na najbolji mogući način. Nije slučajno što su protivničke snage City of London i Washingtona, koje su u biti isto, stvorile i kontrolirale Jugoslaviju kao oružje protiv i Rusije i Njemačke, blokirajući njihov pristup Jadranu.

Moje mišljenje i analiza doveli su me do zaključka da je Prvi svjetski rat vođen prvenstveno s ciljem nanošenja štete Rusiji, koja je upravo tada trebala dovršiti Transsibirsku željeznicu. London je s pravom zaključio da će Rusija sa svojim ogromnim ljudskim, znanstvenim i kulturnim potencijalom, kao i golemim prirodnim resursima, uskoro nadmašiti Britansko Carstvo. Stoga su angažirali agente iz Beograda kako bi pokrenuli taj besmisleni rat i uvukli Rusiju u njega, a zatim nakon rata pokrenuli revoluciju unutar Rusije, kada je već bila iscrpljena na sve moguće načine. Rezultati ove boljševičke revolucije bili su razorni za ruski narod i, umjesto da postane europska i svjetska sila, Rusija je bila osuđena na građanski rat i uništavanje vlastitog ljudskog i tehnološkog potencijala. Kasnije, tijekom Drugog svjetskog rata, ponovila se ista ideja suprotstavljanja Njemačke i Rusije, u strateškim interesima Londona i Washingtona.

Ovaj strateški cilj nije se promijenio, i možemo pratiti kako London i Washington, kroz svoje sluge na Balkanu, grade barijeru između Rusije i Njemačke s ciljem da ih, ako je moguće, okrenu jedne protiv drugih.

Moj prijedlog – umjesto ove konfrontacije – je organizirati suradnju i, na neki način, savez protiv Londona i Washingtona, kako bi se EU i NATO razbili iznutra igrajući na kartu njemačkog oslobođenja od okupacije. Njemačka je potisnuta kao nacija i tiranizirana od strane Londona putem svojih cionističkih diktatora i domaćih slugu. U suštini, Rusija može osloboditi Njemačku od ove okupacije i tako pomoći sebi preokrećući ono što je London desetljećima gradio – sada bi Rusija mogla iskoristiti Njemačku protiv Londona, a ne obrnuto.

Nema ništa skriveno oko ovoga; ako čitate Kissingerova djela, vidjet ćete da on otvoreno kaže da je glavna prijetnja anglo-američkoj svjetskoj dominaciji potencijalni savez između Rusije i Njemačke, i da ga treba spriječiti pod svaku cijenu. Promišljena i razborito vođena politika, i ruska i njemačka, bila bi sušta suprotnost ovim anglo-američkim planovima, a Hrvatska, s obzirom na svoj geopolitički položaj, može ovdje igrati presudnu ulogu u svojim vlastitim interesima.

Hrvatska može i trebala bi postati geopolitički most između Rusije i Njemačke, ali samo kao potpuno neovisna država, pod jednakim uvjetima sa svima koji će u tome sudjelovati.

Koje trendove u razvoju svijeta možete nazvati negativnima, a koje pozitivnima? Što se može učiniti kako bi se negativni trendovi prevladali, a pozitivni podržali?

Svi trendovi u razvoju svijeta su pozitivni; ne može postojati negativan razvoj, jer ako je nešto negativno – to se ne razvija, već propada. Ali razumijem što mislite; znanstvena otkrića i tehnološki razvoj svakako su pozitivni fenomeni koji se mogu iskoristiti za poboljšanje svijeta, a jedina stvar koja ih čini negativnima i destruktivnima – jest ljudski faktor.

I time se ponovno nalazimo u duhovnoj sferi, središtu svih krugova, gdje opet nailazimo na bitku između dobra i zla, jer upravo to određuje hoće li se svijet razvijati ili propadati. Danas, bez sumnje, trend zla dominira i, kao rezultat toga, situacija u svijetu je takva kakva jest.

U tom smislu, kako bismo prevladali degradaciju i smrt čovječanstva, moramo pronaći istinu i držati je se, bez obzira na sve, jer samo će nas istina osloboditi iz ropstva laži, Zloga i svih njegovih sluga.

Podijelite svoju viziju „budućnosti“ svoje zemlje, civilizacije kojoj pripadate i cijelog svijeta.

Već sam napomenuo što treba učiniti u Hrvatskoj kako bismo imali barem neku budućnost, i koliko je hitna potreba da se oslobodimo globalističke okupacije i te izdajničke bande, i što bi onda kao slobodna i neovisna Hrvatska trebali raditi u području geopolitike i interne organizacije, gdje je glavna stvar uspostavljanje kontrole nad stvaranjem i distribucijom novca bez kamate.

Oslobođen tog financijskog vampirizma, hrvatski narod i država doživjeli bi procvat i uspjeh, baš kao mala država Dubrovnik, koja je u jednom trenutku u povijesti imala drugu najveću trgovačku flotu na svijetu. Nema smisla samo pokušavati ponoviti ili nadmašiti ovo postignuće – to je pitanje poznavanja umijeća upravljanja i razumijevanje da je sloboda generator bogatstva. Što se tiče državnosti, sloboda je nacionalni suverenitet i, stoga, moramo ga se čvrsto držati i nikada ne razmatrati bilo koje druge opcije osim neovisnosti i slobode.

Ovo je idealistički cilj, ali stvarnost je izuzetno sumorna, ne samo u Hrvatskoj, već i u cijeloj Zapadnoj civilizaciji, uključujući Rusiju, unatoč njezinoj jedinstvenoj situaciji. Demografski podaci su alarmantni i pokazuju da svi europski narodi izumiru, te će za otprilike 50 godina u Hrvatskoj ostati samo šačica Hrvata, baš kao i šačica drugih europskih naroda u Europi, dok će razne etničke skupine iz inozemstva postati dominantne. Ovo je neporeciva činjenica s kojom se moramo suočiti i boriti se kao muškarci – ili to ignorirati, „misliti pozitivno“ i ne činiti ništa poput starih žena.

Hrvati, poput ostalih Europljana, postat će manjina, i to u prosjeku – vrlo stara manjina. Ova kultura smrti, naravno, može se preokrenuti, ali bez identificiranja našeg pravog duhovnog središta, iz kojeg izvire sav život, to je nemoguće. Bez toga, naša će civilizacija sa svim svojim narodima biti osuđena na nestanak.

Međutim, jedna stvar je sigurna: velika svjetska bitka već je pred nama – možemo je čuti, možemo osjetiti podrhtavanje zemlje pod vojskama koje marširaju – i u ovoj nadolazećoj bitci, svatko će imati priliku izabrati stranu, određujući svoju vječnost tim izborom.

Intervjuirao Aleksandar Bovdunov, prijevod na ruski jezik: Marija Ignasheva.